Hrvatsko planinarsko društvo Pliva

Bjelolasica

Općenito o izletu

Opis izleta

Neki dan na televiziji su pojasnili kako je klimatološki nastupilo proljeće. Uopće im nije za vjerovati.
Snijeg pada, gusto. Temperatura se spustila pet, šest stupnjeva ispod nule. Desetero nadobudnih Plivaša započinje osvajanje Bjelolasice. Svi smo u punoj "ratnoj" spremi. Nismo se prepali snijega i nismo se dali zavest prijedlozima o preusmjeravanju našeg cilja na Sljeme ili Samoborce. Sva sreća, ima još nadobudnih planinara te slijedimo njihove stope što nam ipak olakšava napredovanje kroz poprilično visok snijeg.
Prva zapreka na putu je spuštena šumarska rampa, al kog je briga, snijeg ju je ionako potpuno prekrio.
Napredujemo, čini nam se, prilično brzo, uživamo u tišini i škripi snijega al nikako da se približimo podnožju. Konačno, nakon skoro dva sata hoda stižemo do raskrižja i sklanjamo se bod borove, skupljamo energiju za dalje. Četvoro zaključuje kako im je i ovo bilo dosta, vraćaju se, a ostali kreču prema završnom usponu.
Sva sreća, oni nadobudni planinari još su pred nama te se i dalje koristimo njihovom prtinom i tako malo po malo dosežemo i naš cilj, vrh Bjelolasice.
Ispravan navod glasi: "Kulu je osvojio samo naš vodič Miro" ak mu je za vjerovati, jer gore je toliko jako puhalo, temperatura je bila sibirska, a oblak gust pa nismo provjeravali Mirine navode, a sami smo bili zadovoljni izlaskom na greben. Slijedi fotkanje, a onda spust, koji se istina ne boduje za Svjetski kup, ali vjerujte, postigli smo zadivljujuće rezultate.
Ponovno slijedi gambanje po ravnom, noge su već teške, putu nema kraja.
No ipak, priča ima sretan kraj, u hotelu Jastreb uz okrepu od ovodnevnih napora, gdje smo se ponovo našli sa našom četvorkom, koja se već lijepo najela, napila i odmorila, a Janko se bome i naspavao.
Slijedi povratak, snijeg nas napušta oko Bosiljeva i već po debelom mraku stižemo u Zagreb.
Posebna pohvala Rajki, nakon prilične pauze hodala je zadivljujuće.

Tekst i slike: Tina Kokić

Slike s izleta na Bjelolasicu.