Hrvatsko planinarsko društvo Pliva

KLEK - planinarska škola

Općenito o izletu

Opis izleta

Sukladno vrlo lošim vremenskim prilikama posljednja dva tjedna i to nedjeljno jutro u Zagrebu je padala kiša. U strahu da ne pokisnu do kože desetak školaraca nije ni došlo do busa iako su platili prijevoz. I prevarili su se. Iako su cijelo vrijeme nad nama visjeli kišni oblaci kiša nas gotovo nije niti dotaknula.
Krenuli smo u 8 sati. Već kod Karlovca kiša je stala. Do Ogulina nismo stajali već smo tu napravili polusatnu pauzu za okrijepu. U 10 sati smo već bili u Zavičajnom muzeju u Frankopanskoj kuli (kaštelu) koji smo obišli uz stručno vodstvo kustosa, a unutar toga posjetili i planinarsko-alpinističku izložbu. Obišli smo i Đulin ponor i već smo u 11 sati bili na putu za Bijelsko odakle počinje planinarski uspon na Klek. Oblaci su se motali oko vršne stijene Kleka kao da su je skrivali od znatiželjnih pogleda naših školaraca, ali od kiše ništa. Za uspon do doma nam je trebalo nešto više od sat vremena. Najodvažniji, njih 25, pod vodstvom Tomice unatoč mokroj i skliskoj stijeni popelo se i na sam vrh Kleka. I tu im se, kao najhrabrijima, priroda smilovala. Oblak se s vrha povukao i nagradio ih lijepim, bistrim pogledima na Ogulinsku, već pomalo poplavljenu dolinu. Bjelolasica se na drugoj strani i dalje skrivala u oblacima pružajući im poruku:
- Pa ne može sve odjedanput. Dođite opet!
Nešto iza 14 sati svi smo već bili u autobusu. I taj čas je počela padati obilata kiša. Na našim licima osmjeh i sreća što nije počela jedno pol sata ranije. Nitko ne bi ostao suh. Do Sabljaka, gdje smo imali dogovoreni ručak, kiša je stalno padala da bi prije samog izlaska iz busa stala. Gulaš u restoranu je bio dobar, no kiša je vidjela da nas ne može smočiti pa nam je demonstrirala svoju snagu jednim obilatim 20 minutnim pljuskom. Kad smo oko 17 sati ušli u bus od kiše ni traga. Tako je bilo sve do Jastrebarskog kad je ponovno počela padati i nije dala mira sve do Zagreba. Glavnu borbu s kišom vodili smo na ulicama Zagreba vraćajući se kući. Lijep primjer kako se unatoč izrazito kišnim vremenskim prilikama, uz malo sreće može planinariti, a da se ne pokisne. I poruka mlađima i neiskusnijima: nikad ne odustajte od izleta za koji ste se prijavili. Uvijek nekak' bude bilo.

Tekst: Antun Kruljac

Slike: Branko Kaučić

Projekciju slika možete vidjeti ovdje.