Hrvatsko planinarsko društvo Pliva

Mali princ

Općenito o izletu

Opis izleta

MALI PRINC I SEDAM PATULJAKA

Cijeli mjesec žega sparina, i baš to jutro magla od pljuska. Nema veze, dižemo se i kao po špranci štancamo sendviče i pakiramo ruksake.

U 6h smo se jedva vidjeli na Kegliću, što od pljuska što od ranojutarnjeg sljepila. 2 auta i 6 patuljaka: Vesna, Ljiljana, Jadranka, Danijel, Goran i Iva. Negdje putem do odmorišta Zir je prestala padati kiša i počeo puhati vjetar. Na odmorištu kava i kremšnita. Nema boljeg početka dana. Dojam su samo kvarile preparirane živine koje su nas isprestrašile na putu za wc.

Vesna nam je napokon otkrila tajnu koju skriva gljunta stijenja zvana Zir, da postoje i tu markacije te staza od kojih 1h do vrha. Zabilježili smo u tekicu ideju za jedan od idućih izleta, na putu za more ili samo ovako.

Sišli smo s autoceste te se uputili selima i livadama do Gračaca, pa dalje do Prezida. Nakon tunela, na drugom ugibalištu poznata faca – neizbježni vodič Marijan Kokić. Već je navlačio gojze. Tu smo ga počeli slijediti i sami se obuli. Imali smo 2 para novih gojzerica u društvu, od kojih su jedne nažalost/ili nasreću/ na kraju ostale jedine kolateralne žrtve puta J.

I ovdje je u 09:30h započela avantura zvana Mali princ. Uputili smo se strmim putem prema Tatekovom skloništu. Zapamtili smo poveću lokvu, prostrane kose livade, strme šljunčane putove, jedan kameni vrh, šuma, stijene, usponi te još malo stijena i šume.

Ima nešto vrlo toplo i nježno u skloništima, a Tatekovo je naročito zračilo udobnošću i sigurnošću. Sve je bilo na mjestu: veliko i čisto ognjište, drvene gusto naslagane klupice, pijesak u vrećicama, sapun, retrovizor, cvjetići na staklu, limeni krov, drveni sat, mala budilica, prostrani ležajevi, natpisi po stropu… Kroz drveće je lagano ugodno sjalo sunce, pirjao je vjetrić, bilo je savršeno.

Zbog nezgoda s cipelama te slabije kondicije, mislila sam da neću uspjeti obići Malog Princa, no dala sam si probnih sat vremena. Stigosmo do prve prepreke – strme stijene s klinovima. Taman smo klonuli i okrenuli se kad nas vodič počeo ohrabrivati, uvjeravati da moramo samo proći ovu stijenu, nakon nje još uvijek možemo odustati… Nagovorio nas je na ovaj korak, i odmah trenutak iza smo mu bili neizmjerno zahvalni.. Jer ovdje počinje sva romantika i igra, splet opasnih a opet izazovnih stijena i prolaza, lanac klinova sajli metalnih lojtri, put koji te navodi da ideš dalje i vidiš više, koji ti ne dozvoljava da odustaneš ili postupiš po svojim pravilima. Opasnosti koje skriva staza su te koje te tjeraju da ideš dalje, a ljepote koje te tjeraju da ne vidiš opasnosti.

Mali Princ je kružna staza. Najprije smo se okrijepili u Konobi, zatim izašli kroz Dvorska vrata. Posjetili smo Zdenka u njegovoj jami. Ovdje kao da je vrijeme stalo prije 100 milijuna godina – ogromne paprati, divovski listovi drugih bilja, hladne jame, visoke zidine, vlažno i sklisko, tiho i mirno. Samo smo čekali kojeg dinosaura.
Prošušnjali smo pored Šušnjevca, oslipili u Slipom klancu, tiskali se u Tisnom klancu, krivimo se u Krivom klancu, otpjevamo Tonku kod Tonkinih vrata, mahnemo Stanki kod njezinih vrata i tu nailazimo na vrhunac staze – Kičmu. Mislim da laže svatko tko kaže da ga ovaj dio ostavlja ravnodušnim.

Popeli smo se na Bili kuk zadnjim snagama (opet uz nagovor vodiča) gdje nas je sunce doslovno razmazalo po stijenama, te gdje smo nakon nekog vremena promatranja okoliša zaključili da nema smisla tražiti stazu kojom smo išli jer u ovom rusvaju stijena i raslinja bez markacije ne bismo živu glavu izvukli. I zaista, što više truda uložiš u uspon i osvajanje vrha, to te planina više nagradi kada postigneš svoj cilj!

S Tatekovog skloništa smo započeli spust oko 16:30h.

U Gračacu smo već oko 18h ispijali kavu, cedevitu, diesel i pivu, te pojeli ostatak zaliha hrana iz kutova naših ruksaka.

Vraćajući natrag sam shvatila koliko bih se vraćala nesvjesno siromašnija da nije bilo našeg vodiča, koji je u nekoliko navrata uložio trud u ono što se zaboravlja i u svakodnevnom poslu i životu – motivaciju!

Još jednom mu hvala na tome!

Tekst: Iva Bosanac

Slike: Danijel Mička

Slike s izleta na Crnopac.