
| izleti |
| Datum | 28. 2. 2010. |
| Naziv izleta: | Medvednica |
| Područje: | Središnja Hrvatska |
| Zemlja: | Hrvatska |
| Vodič: | Mladen Krklec |
| Broj sudionika: | 8 |
| Ukupno hodanja: | 5 sata |
| Visinska razlika: | 800 m |
| Prijevoz: | ZET |
Na Črnomercu nas se skupila grupica hrabrih, čak nas četvero, spremnih uhvatiti se u koštac s našom opakom planinom, od koje smo očekivali blatnu i sklisku stazu. Usput su se na autobus spentrali i ostali, stanovnici zapadnih zagrebačkih krajeva, i konačna brojka je bila osam duša, voljnih krenuti uzbrdo. Htjeli smo sići s busa na predzadnjoj stanici, no onako u veselom razgovoru nitko se nije sjetio da bi trebalo stisnuti gumb da šoferu damo do znanja da bi mi sišli, pa smo se otpeljali do kraja. S ljubaznim šoferom smo se vratili natrag jednu stanicu, i tek smo tada krenuli hodati, i to je bila jedina neplanirana zgoda s kojom smo se susreli tog dana. Na naše čuđenje i na Ružino veselje, blata niotkuda, staza je bila prilično suha, jedva da smo zamazali gojze. U ugodnom razgovoru smo se dokoturali nadomak slapa, usput iskoristivši srušena debla za kratak odmor i koji lagani zalogaj. Slap Sopot nas je nagradio svojom ljepotom, uz obilje vode od otopljenog snijega i kiše prethodnih dana. Tada smo krenuli prema Risnjaku, na jedinom težem dijelu našeg puta bilo je i palog drveća, koje smo moralo obilaziti, no i to je prošlo bez problema. Slijedeći kratki odmor je bio tek na Grajfovoj kopanji, nakon gutljaja vode smo nastavili prema Risnjaku, pregazili sasvim solidan potok, i prvi i jedini put tog dana smo nogom stupili na snijeg, tek toliko da možemo reći da smo hodali po njemu. Na Risnjaku smo se smjestili za stol, i zadržali se na ručku, uglavnom iz ruksaka, tek uz koju juhu i štrudle iz njihove kuhinje, i naravno, pive, kuhano vino i sve što uz to ide. U povratku smo krenuli prema Mikuliću, skrenuli na stazu broj deset koja nas je opet dovela u Gornje Vrapče, od kud smo i krenuli. Prilično smo dobro naciljali i autobus, nismo ga čekali ni deset minuta. Kako smo se i skupljali u busu, tako je počelo i osipanje, usput smo gubili supu(a)tnike koji stanuju u zapadnom dijelu, a mi ostali smo se vozili do Črnomerca. Nakon pozdrava smo se zadovoljni razišli, u iščekivanju slijedećeg izleta.
Tekst: Mladen Krklec
Slike: Vesna Tisaj
Slike s izleta na Medvednicu.