Hrvatsko planinarsko društvo Pliva

Orjentacija - planinarska škola

Općenito o izletu

Opis izleta

ORIJENTACIJSKO TRČANJE MAKSIMIR

Na spomen orijentacijskog trčanja u Maksimiru postojalo je više upitnika: trčanje?; Maksimir? Kaj pa u Maksimir idemo u Zoološki vrt, a osim toga to se sigurno zove trčanje ali u biti je to šetanje i draženje životinja u Zoološkom vrtu. Još kada smo vidjeli prognozu kiše – pa kaj nisu životinje sakrivene po kiši?

Ali eto, sa odgovorima koje smo si sami ponudili smo se pojavili u 10h na glavnom ulazu u Maksimir, svima znan. Prvi problem – nestali pas! Nakon nekoliko poziva Noinoj Arci, Skloništu za napuštene i izgubljene životinje, slikanja psa i sličnih aktivnosti, pronašli smo vlasnika. Ok, ajmo sad na orijentaciju sa životinjama iz Zoološkog vrta.

Dobili smo karte, kompase, nekoliko uputa, podijelili se u 2 grupe i krenuli put sjevera. Kiša je cijelim putem rominjala – nedovoljno za kišobran a previše za nas cvikeraše. Jednu grupu je vodila voditeljica cijelog dana Emilija Ebespanger, a drugu Mladenka Gross. Uputili smo se prema svima znanom spomeniku Mogila sa sokolom, gdje smo skrenuli lijevo i od tada se gubi moja orijentacija. Teren po vegetaciji i brdovitosti sličan Sljemenu, čak i po veličini koji smo obišli u dužem vremenskom periodu bez naznaka civilizacije. Orijentirali smo se uglavnom po karti, od čvorišta putova do čvorišta. Sastali smo se s drugom grupom kod Vidikovca. Tu smo shvatili koliko ne znamo o azimutima,  kombinaciji karte i kompasa, naučili kako se orijentirati po magli, te vidjeli i osjetili ogromne komarce Maksimira.

Obrisali smo naočale, vratili se na glavni ulaz i naravno po našem starom običaju sjeli na kavu (tradicija ove planinarske škole). Pojeli smo sladoled, pogledali salu za vjenčanje, pojeli napolitanke, popili kavu/čaj/pivo, slikali se i sl.

Taman uljuljani u tople ugodne i neobvezatne subotnjojutarnje razgovore, okupili su nas da nam kažu da sada kreće ono pravo. Podijelili nas u parove, dali nam karte označene s 9 točaka, kompas, pokazali nam kako izgledaju kontrolne točke, dali karton za cvikanje i odpratili nas sa štopericom u ruci. Vjerovali ili ne – potrčali smo prema prvoj kontrolnoj točki!!
Točke je bilo manje-više lagano za pronaći (u jarku, kod jezera, na kraju potoka, na brdu..) osim one pod brojem 7, uf! Slaba točka su bila i pluća!

I tako smo stigli na cilj oko 14h, točkastih naočala, uspuhani, uzbuđeni i vrlo natjecateljski raspoloženi, naučivši više stvari, no ona glavna – nikada podcjenjivati nešto što na prvi tren zvuči bezazleno!

Čestitamo svima koju su stigli do cilja, a posebno pobjednicima:
Sanja i Rudi
Lana i Tina
Željka i željko

Priznajemo, vrlo zanimljiva škola!

Tekst: Iva Bosanac

Slike: Anđelko Blažina

Slike s orijentacijskog trčanja u Maksimiru.