Hrvatsko planinarsko društvo Pliva

RAVNA GORA

Općenito o izletu

Opis izleta

Reče šefica: " Ti pišeš izvještaj s izleta !"
Glatko sam prihvatila ponesena atmosferom koja je tog trenutka vladala u najslađoj slastičarnici na svijetu.
Opušteno, veselo, toliko opušteno da su Plivaši zapjevali, vjerovali vi ili ne. Pjevali smo sve u šesnaest, zagorske i po željama, pjesmom smo domaćici poželjeli najljepše rođendanske želje, a domaćinu smo poručili što mislimo o njegovom vinu ( možda je to i samo vino pjevalo ).
Morat ćemo tu "slastičarnicu" staviti u zagorsku obilaznicu HPD "Pliva" jer nema izleta u Zagorje koji ne završi na bregu iznad Zaboka.
Osim neuobičajene pjesme tog je dana još štošta bilo neuobičajeno. Vrijeme naprimjer. Pravo proljetno, gotovo ljetno. O kasnoj jeseni svjedočile su samo gole grane stabala i jak vjetar, što se može primijetiti na popratnim fotografijama ( frizure su nam malo razbarušene ).
Sigurno su vremenske prilike utjecale i na neuobičajeni broj članova društva koji su se tog jutra pojavili na Kegliću. Rado bih vjerovala da ih je privukla i destinacija jer je Ravna Gora vrlo lijepi i raznoliki zagorski breg. Da su ih privukli vodiči izleta, e to bi već bilo preveč za očekivati.
Tako se ova poprilično velika družina uputila iz Trakošćana, gdje je prvo svakako morala isprobati crnu tekućinu za razbuđivanje, šumskim putem na vrh. Dio ekipe nije odolio privlačnoj ferati na "Pećinama" dok su je drugi, "razumniji" članovi društva zaobišli.
Na putu nam se našao i planinarski dom "Pusti duh" koji u potpunosti opravdava svoje ime. Koliko god puta sam kraj njega prošla uvijek je zatvoren i pust.
Uz crkvu Sv. Trojstva ubrzo smo došli do Filićevog doma. Poneki su i na toj kratkoj relaciji pronašli još jednu priliku za penjanje - piramidu.
Dalje je sve bilo uobičajeno: razne domaće i manje domaće jestvine iz naših ruksaka, bogata ponuda kolača iz pećnica naših vrijednih planinarki, među koje se ja u zadnje vrijeme baš i ne ubrajam, poneka piva  ili gemišt, a onda ponovno pokret.
Do Babica, preko Babica i niz Babice u podnožje. Zakaj se ta hrpa kamenja zove Babice to još nisam otkrila ali vjerojatno ih je imenoval neki jako inspirirani mještan, možda baš u vrijeme Martinja.
Kako o uspješnosti izleta, kao jedan od vodiča, ne mogu suditi, ocjenu prepuštam ekipi kojoj se lijepo zahvaljujem kao i suvodiču, s nadom da mi nebuju dali dvojku.
Na kraju, pozdrav svima u Šajinom stilu: MAH, MAH !

Tekst: Tina Kokić

Slike: Tina Kokić i Branko Kaučić

Slike s izleta na Ravnu goru.