Hrvatsko planinarsko društvo Pliva

Rinke

Općenito o izletu

Opis izleta

Ipak se dogodilo, valjda je to treća sreća. Nakon dva otkazivanja izleta na Rinke proteklih godina ove se 'stvorilo' deset zainteresiranih. Troje ih je već u subotu došlo do doma na Okrešlju. Ostatak društva je nakon skupljanja i zbrajanja u Zaboku krenul prema Logarskojh dolini i nakon 2,5 sati vožnje 'dokotural' do punog parkirališta. Kod tih Slovenaca je svaku nedjelju, a i subotu, ko na proštenju. Ljudi ko u priči.
Istina, jedan veliki dio njih je došao samo do Slapa Rinka, malo se slikal, pogledal i 'crta'.
Nekak je na početku bilo najteže, sunce je grijalo, zrak pun vlage. No sva sreća nije taj dom tak daleko. Manje od sata i mi stigli.
Jadranka veli da su Anđelo i Ervin već odštrumfali. Znaju da nemreju, a zato su i došli dan ranije, ha, ha . . . Imali su veliku prednost, tako da ih većina ipak nije ulovila prije vrha.
Kako je put pun željeza (čitaj klini i sajle) koristili su se i pajasevi i osiguravanje, bilo kompletno ili improvizirano. Doduše neki su i to propustili.
Silazak nije bio ništa manje interesantan od uspona. Nakon lakšeg početnog dijela slijedil je Turski žleb. Ne zna čovjek je li gori zimi ili ljeti. Valjda se i zato toliko priča o njemu, a u onih manje iskusnih ili oni koji još nisu kročili u njegove 'ralje' izaziva barem malu nelagodu, ako ne i nešto više. No, ni najmanju neugodu on nije izazivao kod nekoliko divokoza koje su se po njegovoj stijeni spustili u njegvo grotlo. Da dobro ste pročitali, ne po Turskom žlebu nego po jednoj od dvije stijene koje čine tu veličanstvenu tvorevinu. Ima i slika pa vidite ako ne vjerujete. Naravno da je to u stvarnosti bilo daleko dojmljivije. Tko ne vidi, teško može vjerovati. Znamo mi koje kakve priče o gamzima, divokozama ili kak se već ta živina se ne zove, ali ovo je bilo zbilja nešto ekstra.
Mi ipak nismo tak elegantno sišli. Nakon početnog 'lovljena' po siparu ili nečem sličnom tome, dočepali smo se klinova i sajli i mirno se spustili na donji ulaz u Turski žljeb.
Inače taj naziva nema nikave veze s Turcima, kako mi je jedne godine objasnio domar doma na Okrešlju, nego dolazi od riječi tura. Ajde bar se oni nisu morali patiti u tom 'klancu'.
Slijedio je silazak serpentinama prema domu ili po, ne tako lošem siparu, što je bilo puno brže, ugodnije i ljepše, barem meni.
Nakon okrijepe, i to one krute i tekuće, slijedio je silazak do auta i povratak u našu deželu.

Tekst: Marijan Hrastinski

Slike: Marijan Hrastinski i Anđelko Blažina

Slike s izleta na Okrešelj i Rinke.