Mali Komić

Općenito o izletu

Opis izleta

Ovaj bi izvještaj trebao nositi naslov : "Ličkim bespućima", ili: "Kako smo s Tajom osvajali Mali Komić".
To vas vjerojatno čudi jer u biltenu za studeni piše: Trovrh.
Stigli smo mi pod Trovrh, četa mala ali odabrana, oni koji su vjerovali vremenskoj prognozi sa nacrtanim suncem što proviruje nad oblacima u Lici. No sunce nije provirivalo nad oblacima, nego je sjalo u svoj svojoj zimskoj punoći i jedan nezaboravan izlet učinilo toplim i sjajnim.
Vjerojatno se većina pita gdje je uopće Tajo našao taj Trovrh, a uz njega i Mali Komić.
Pa u Lici i što je najbolje, svi koji su se barem jedanput provezli Ličkom magistralom od Udbine prema moru, bilo onim starim dijelom prema Gračacu, bilo spojem na Gornju Ploču sigurno su primijetili jedan oštri vrh lijevo – Mali Komić, u sredini jedan nešto viši i nešto manje oštar vrh – Komaču i desno jednu gromadu sa tri vrha – Trovrh.
A sad, kako smo umjesto desno otišli lijevo. U tome nema nikakve naznake politike iako je predizborna kampanja u tijeku.
Naime, naši vodiči su bili na Trovrhu ali nisu bili na Malom Komiću, a ostatak ekipe nije bio niti na jednom od naprijed spomenuta tri vrha.
Obzirom da nas ionako nije bilo baš puno nije bilo smisla razdvajati se, a Trovrh tamo stoji već poduže vrijeme pa će valjda stajati i do nekog našeg ponovnog dolaska. Osim ako ga tada ponovno ne iznevjerimo i osvojimo Komaću, Tajo ju je bome opasno mjerio.
Sad se valja malo uozbiljiti te vas informirati kako smo jutarnju kavu popili kod Macole u Korenici, a uspon započeli u mjestu Komić do kojeg smo stigli nakon drndanja po makadamskom putu i nakon što smo se obranili od čopora ljutih ovčarskih pasa koje je jedan sudionik izleta pošteno zaplašio malo jačim urlikom.
Nakon otprilike 20-tak minuta uspona kroz šumu, prateći zarasli put, stižemo do livada koje se nalaze na sedlu između Malog Komića i Komače. Preko livada lijevo, pa kroz sve gušću, a nižu šumu probijamo se podno vršnih stijena. Obilazimo ih sa sve četiri strane svijeta, ostavljamo ruksake i opremljeni samo fotoaparatima, uz malo slobodnog penjanja, osvajamo vrh.
Vrh je djelomično obrastao šumom, no pogled se pružao na Velebit, Zir koji je provirivao iz sumaglice, na Kremen, Ozeblin, Golu Plješevicu i svu silu ostalih ličkih ali i bosanskih planina. O Plješevici ili Plješivici, goloj ili obučenoj, vodili smo raspravu prilikom uspona jer se spominju razni njezini nazivi kroz stoljeća te je teško utvrditi onaj pravi.
Spuštamo se do naših ruksaka i ručka koji nam je njam, najm, baš išao u tek. Sunce se baca prema Velebitu, dan je ipak kratak i tjera nas ponovo u akciju.
Silazimo do sedla i odlučujemo se obići Komaču sa njezine jugozapadne strane, dobrim dijelom pratimo jedan od djelomično zaraslih putova, primjenjujemo znanja iz orijentacije i nakon proboja na sedlo između Komače i Trovrha, spuštamo se u nizinu.
U polju, na čijem su kraju naši auti hvata nas sumrak i sa prvim mrakom i naglim padom temperature, hitamo ponovo prema Macoli na još jednu putnu, padaju komentari, planovi za ponovnu avanturu nemarkiranim stazama i čudimo se kako smo se zapravo  danas pošteno nahodali.
Slijedeći put nemojte propustiti ovakvu avanturu i hodajte sa nama!

Tekst: Tina Kokić

Slike: Vesna Tisaj i Zdeslav Tajić

Slike s izleta na Mali Komić.