Ravna gora

Općenito o izletu

Opis izleta

Trebao je to biti običan i lagani izlet na Ravnu goru, ali se pretvorio u izlet pun iznenađenja i uzbudljivih otkrića.  Sa Keglića je krenuo jedan pun auto Plivaša sa vodičicom (Tina Kokić) prema dvorcu Trakošćan gdje nas je čekao drugi vodič (Marijan Hrastinski) sa dodatnim zagorskim planinarskim snagama. Nakon jutarnjih kavica i čajeva (sa i bez limuna) krenuli smo autima do Višnjice gdje je počeo uspon na Ravnu goru. Halapiri su krenuli prema vrhu prije, jer su mislili da se neće dovoljno nahodati te su odlučili sami malo produžiti predviđenu rutu. Do tada je sve bilo uobičajeno i ništa nije upućivalo na situacije i uzbuđenja koja su nas čekala. Vodiči su nam objašnjavali da su ovuda prošli prije mjesec dana i da su dobro upoznati sa stazama, ali nakon 15-ak minuta šetnje šok. Malo smo se zgubili!!! Šumarija je posjekla mnogo drva i toliko promijenila krajolik da su uspjeli zbuniti naše vodiče da smo krenuli u suprotnom smjeru od planiranog. Na našu sreću brzo su se pribrali i shvatili pogrešku te smo se vratili na pravi put. Nakon još 20-ak minuta šetnje stigli smo na križanje gdje je jedan dio ekipe krenuo prema Pustom duhu, a drugi dio ekipe sa vodičima na drugu stranu da si malo produžimo put i da vidimo kakav je pogled sa obližnjeg vrha. Nakon nekoliko koraka vidimo marku na kojoj piše da vodi prema Malim pećinama i na vrh Ravne gore. Naši vodiči su se malo zamislili, ali smo hrabro krenuli po markiranom putu na vrh. Nakon kratke, ali intenzivne šetnje (u zagorskom tempu)  stižemo na vrh Ravne gore (686 m). Svi smo bili u čuđenju!!!!!! Oni koji su mislili da je piramida kod crkve vrh Ravne gore su cijelo vrijeme u zabludi. Pravi vrh je na susjednom obronku, a se nalazi usred šume i nema ništa zanimljivo osim table i pečata. Nakon ovog uzbudljivog saznanja spuštamo se do Malih pećina sa kojih puca predivan pogled. Spust do križanja gdje smo se odvojili od ostatka grupe vodio nas je nemarkiranom stazom kroz šiblje i gustiš. Nakon nekoliko ogrebotina, udaraca i trnova u dlanovima na križanju skrećemo prema Pustom duhu  ususret ostatku ekipe i nestrpljivim Halapirima su već skoro 2 sata u Filićevom domu. Do vrha smo se usputno Marijan i ja popeli na piramidu. Ivek nas je nervozno čekao pred domom da sazna kaj nam je toliko trebalo. Nakon kratkog odmora i zakuske krenuli smo prema Trakošćanu preko Velikih pećina i Meljana. Oblačno, ali ugodno vrijeme nas je pratilo tijekom cijelog izleta, a nekoliko kapi kiše nas je opralo pred samim Trakošćanom. Naravno, na kraju je ekipa iz Zagreba posjetila i slastičarnicu. Dogodovštine s izleta smo prepričavali uz domaći lički sir, kuhane kobase i turšiju koje je pripremio sin Mario s djevojkom. Sve smo zalili kuhanim i ovogodišnjim bijelim vinom naših domaćina. U kasnim večernjim satima smo se zahvalili i pozdravili s domaćinima te krenuli ususret Zagrebu. Na kraju mogu zaključiti da je za običan izlet ovo bila prava avantura.         

Tekst: Mario Višnić

Slike: Mario Višnić

Slike s izleta na Ravnu goru.