Sljeme iz Stubičkih Toplica

Općenito o izletu

Opis izleta

Nakon nebrojeno maglovitih i hladnih dana konačno je osvanulo i jedno sunčano i toplo jesensko jutro savršeno za divan izlet u prirodi. Sa petog perona Glavnog kolodvora u 7:57 krenuo je „poslovni“ vlak sa 13 Plivaša ususret zagorskoj družini (Hrastinski i Halapiri) koja nas je čekala u Stubičkim Toplicama. Nakon sat i pol vožnje i obilaska zagrebačke gore u Stubakima su nas dočekali vodiči u društvu g. Špičeka, tate našeg člana Marina Špičeka. 17-ero planinara krenulo je na uspon prema Hunjki i već nakon prvog brijega čekala nas je okrijepa u kleti kod Špičekovih. Pauza je bila malo duža od uobičajene zbog domaćih specijaliteta ( kobasica, salama, prezvuršta, sira, ajvara, paprika, mušmula..) i naravno koje kapljice vina, koje je domaćin priredio. Najljepše se zahvaljujemo gosp. Božidaru na trudu i delicijama koje su nam pripomogle za nastavak uspona i žalimo što nam se Marino nije pridružio. Nažalost kratak dan je spriječio duže druženje te smo po zapovijedi vodiča nastavili prema zadanom cilju. Vrijeme je bilo idealno tokom cijelog uspona, od Pila preko Horvatovih stupa do Hunjke. Vodiči su nastojali držati standardni zagorski tempo uspona, ali se Ljubo pobrinuo da ne žurimo previše i da uživamo u prekrasnom danu u prirodi. U Hunjki smo se uz domaće specijalite i pokoje pivce družili prije silaska i oproštaja od vodiča. Nakon vatrogasne fotke Zagorci su krenuli na svoju, a Zagrepčanci na svoju stranu Medvednice. Pod vodstvom novog vodiča (Lolića) ubrzali smo tempo kako bi prije mraka stigli do podnožja. Na cilj smo stigli na vrijeme da vidimo paljenje gradske rasvjete koje je označilo kraj dana i kraj našeg izleta. Na Mihaljevcu se deveteročlana zagrebačka skupina pozdravila i nastavila put gradskim prijevozom prema svojim domovima. Siguran sam da su se i vodiči spustili prije mraka.      

Tekst: Mario Višnić

Slike: Anđelko Blažina i Mario Višnić

Slike s izleta Stubičke Toplice - Hunjka - Tunel.