Hrvatsko planinarsko društvo Pliva

Velika planina

Općenito o izletu

Opis izleta

Spremni i sa voljom točno na minutu sa ZETovog terminala na Črnomercu krećemo na nove izazove u susjednu nam Sloveniju. Cjelodnevna prognoza nije bila obećavajuća te je svaka minuta trebala biti dragocjena  - stoga da izbjegnemo gužvu u Sloveniju ulazimo na mali granični prijelaz Rigonce. Cilj nam je Velika planina, idilična travnata visoravan  1666m, smještena južno od Kamniških alpa. Kada sam na Plivinom intranetu vidjela slike – najavu za izlet – znala sam da tamo svakako želim ići – djelovalo je kao iz bajke.
Nakon ugodne vožnje oko 9 sati stižemo u podnožje Velike planine – dolina Kamniške Bistrice – do mjesta Kraljev Hrib cca 600 m. Presvlačenje, oblačenje, navlačenje, prebacivanje i pretrpavanje. Nakon toga odlična kavica i spremni smo za današnji izazov.
Razdvajamo se u dvije ekipe. Iskusnija ekipa predvođena Erikom i Mirom lagano se priprema za ugodnu vožnjicu žičarom do vrha i prekrasnu šetnju po visoravni. Dok druga ekipa – željna fizičkih izazova - predvođena Tomicom u 9.30 započinje svoj uspon. Sigurnim i pomalo žešćim tempom ekipu predvodi pomladak u naponu snage. Ugodna, dosta strma staza kroz šuma koja štiti od sunca i uspon čini ugodnijim. Veseli mišići skakuću i uveseljavaju nas putem. Pomalo se razdvajamo, ali samo u brzini hodanja ne i u konačnom cilju. Uz kratke odmore stižemo i na prvu visoravan – pola puta– Pl. Dol. Uživamo u prvom prekrasnom pogledu na čari Velike Planine i idilične atmosfere – vrijeme još uvijek prekrasno – plavo vedro nebo i sunce. Nakon kratkog predaha popraćenog pokojim zalogajčićem i gutljajčićem – ponovno svi na broju, krećemo prema konačnom cilju – Velikoj Planini. Nastavljamo hodati po livadama prošaranim mnogobrojnim škrapama, na kojemu se nalazi veliki broj pastirskih stanova. Ugodnom šetnjom – nema više strmih uspona - stižemo i do najbolje očuvanih, prekrasnih pastirskih naselja u Europi. Idilične drvene kućice na prekrasnim zelenim travnatim površinama. Trava prošarana živopisnim cvjetićima  prekrasnih boja. Otvaraju se i prekrasni vidici prema vrhovima Kamniških alpa. Vrijeme se pomalo oblači i s prvim kapima kiše stižemo u Domžalski dom na Mali Planini. Susrećemo i našu prvu ekipu koja po našem dolasku kreće put povratka prema žičari. Zaslužena okrjepa u domu za drugu ekipu. Kiša odlučuje pljusnuti...malo pada ali ubrzo prestaje nakon što smo se svi opremili i odlučno krenuli prema podnožju. Put ponovno kroz šumu, malo manje strm od uspona. Prilikom spuštanja susrećemo i raznovrsnu ekipu maratonaca hodaća, planinara – ozbiljnih maratonaca do starijih gospođa i gospode koji hodaju 24 satni maraton.
U cilju – podnožju Velike Planine čeka nas bus i prva ekipa koja je nakon spuštanja obišla i punionicu Kamniške Bistrice, dobila promotivni materijal, upisala se u planinarsko društvo. Krećemo put Zagreba, a putem i kiša počinje padati. Svi pomalo umorni malo dremuckamo – zadovoljni i puni dojmove s prekrasnog izleta. Pred ulazak u Hrvatsku ipak tradicionalno putovanje završavamo kratkim  predahom u prvom otvorenom odmorištu na putu prema Zagrebu.

Tekst: Jadranka Mička

Slike: Zdeslav Tajić, Silvana Marković i Tomislav Marković

Slike s izleta na Veliku planinu.