izleti


Poštak i izvor Zrmanje

Općenito o izletu

Datum 1. listopada 2016.
Naziv izleta: Poštak i izvor Zrmanje
Područje: Lička Plješivica
Zemlja: Hrvatska
Vodiči: Vesna Tisaj i Rudolf Posavec
Broj sudionika: 55
Ukupno hodanja: 6 sati
Visinska razlika: 780 m
Prijevoz: bus
   

Opis izleta

Okupljanje je počelo ujutro već oko 6 sati na okretištu Črnomerec. Autobus je već čekao. S prvim zrakama Sunca planinari su počeli stizati iz svih smjerova. Konačni popis prije puta: 55 hrabrih, znatiželjnih, pospanih, a među njima i dvoje najmlađih Mateja i Roko, osnovnoškolci.
U busu je već u polasku iz Zagreba krenulo čašćenje kolačima i vatrenom vodom. Naša Ivana Galić, mala od Zlate, slavila je rođendan. Neki po redu, ne sjeća se koji. No, kolači su nestali već kod izlaza na Lučkom. Jedva se mi primirili, kad je u Karlovcu uskočila Jasenka Jeličić u bus. S novom rundom kolača i vatrene vode. Vesna, kao svaki  pravi vodič također je htjela počastiti nečim domaćim i žestokim iz kućne radinosti u flaši od Coca-cole. Zaključili smo da je ipak unutra bila Coca-cola.
Naša kratka stajanja za kavu i piš pauzu bila su već tradicionalno na benzinskoj na Dobri i Ziru. Iako ovo kod Zira nije ostalo u dobrom sjećanju zbog opojne arome trule ribe preko cijelog parkirališta.
Na željezničku stanicu u Otriću stigli smo oko 11 sati i nakon vatrogasne fotke kao dokumentacije da smo stigli i poslije kao ispomoći za traženje onih koje smo izgubili krenuli smo polako prema vrhu. Uspon je u početku vodio po makadamskoj stazi, da bi kasnije prešao u dobro utabani put preko livada. Staza je dobro markirana, no kako je utabana, mogli smo se lako uspeti i bez markacija. Nakon 20ak minuta hodanja stali smo radi prvog striptiza i rehidratacije. Do tada je cijela grupa bila još vesela. I već malo zapuhana.
Korak po korak stigli smo i do „marsijanaca“. Uz sjedeći na kamenju i žvačući sendviče, kolače i voće, gledali smo prema vrhu. Još malo… Grupa se malo rastegla. Brzići su odjurili prema vrhu, oni manje brzi malo sporije, a Roko je odlučio ostati kod „marsijanaca“ i pripaziti na mamu (svaka čast Blanka!).
Do vrha je trebalo još sat vremena. I nije postajalo lakše, baš naprotiv. Ali trud se isplatio zbog pogleda. Umor je lagano nestajao kad se pogled pružao na sve četiri strane svijeta.
-Dala bi 150 eura sad za jednu pivu! – izjavila je jedna gospođa lakomisleno.
-Stvarno toliko? – provokatorski upita fakin, inicijala D.J.
-Da, 150 eura za čašu hladne pive!
-Može. – i izvadi D.J. dvolitrenku Žuje.
O novčanoj transakciji ne mogu pisati jer je nisam vidio. A ono što nisam vidio ne mogu napisati, jer bi to bila laž.
Nakon fotkanja i administrativno-bilježničkih aktivnosti započeli smo spust prema busu. Čak je i Mateja dobila svoj žig na rame.
Uz kratku stanku i foto-dokumentiranja kod „marsijanaca“ krenuli smo prema dolje. I uz put naletjeli na kupine, drijen i još nekoliko vrsta zrelih divljih plodova. Da ne bi sve bilo idilično, pobrinula se u trku Karolina. U padu je uspjela ozlijediti kamen i ostaviti ga s krvavom mrljom. Kamen se nakon početnog šoka dobro oporavlja.
Ukrcali smo se u bus i odluka je pala da se stigne i na izvor Zrmanje 30ak kilometara dalje. autobus nas je ostavio kod stare škole u mjestu Zrmanja Vrelo. Otuda smo još pola sata pješačili do izvora. Cesta je prešla u makadamski put, a makadamski put u planinarsku stazu. Nakon 20min šetnje uz rječicu stigli smo do brane i mislili smo da smo stigli do izvora. Bilo je vode i idiličnog mahovinom obraslog kamenja. To nije bio izvor. On se nalazio još 10ak min dalje. I bio je presušio. No to nas nije spriječilo da i to fotodokumentiramo.
Šetnjom natrag samo smo škicali mjesta za kampiranje za slijedeću sezonu. Naravno, vratit ćemo se. Sa šatorima i roštiljem. I Zlatom.
Vratili smo se u Zagreb umorni oko 10 sati. Od 55 planinara na vrh Poštaka popelo se 50 (više od 50%). Većina je bila i na izvoru Zrmanje. Bilo je super (bar tako tvrde).

Tekst: Rudolf Posavec

Fotografije: Danijel Mička

Fotografije s izleta na Poštak i izvor Zrmanje.

Copyright © 2005. - 2017. HPD Pliva
Vrh stranice