izleti


Kremen

Općenito o izletu

Datum 30. rujna 2017.
Naziv izleta: Kremen
Područje: Lika
Zemlja: Hrvatska
Vodiči: Marijan Hrastinski i Filipa Jambrek
Broj sudionika: 35
Ukupno hodanja: 5 sati
Visinska razlika: 800 m
Prijevoz: autobus
   

Opis izleta

Nakon odustajanja od dvodnevnog izleta na Krupu i Crnopac zbog kiše i lošeg vremena otvorila se mogućnost da autobusom idemo na Kremen (1591 m n/m), planinu koju nismo prije godinu dana ispenjali upravo zato jer je padala jaka kiša. Obišli smo tada Izvor Une i Cerovečke pećine i svejedno uživali. Imala sam „trileme“ ići ili ne ići? Vikend prije na Daninom pohodu hodali smo na Petehovac  gore i dolje po jakoj kiši, a tko bi znao što će nas dočekati tjedan dana kasnije u Lici!? Nisam još bila na Kremenu a glavni vodič izleta je Marijan, gazda sad već i legendarne, „slastičarne na bregu“. Dugo nisam vidjela ni njega niti suprugu mu Nadu i odluka je palal!  Idem,  pa bumo vidli kak bu bilo!!
Bilo je ideja i da jedna grupa ide na Crnopac a druga na Kremen ali organizatori su od toga odustali i odlučili da se ide samo na Kremen. Sreća je bila na našoj strani, prognoza vremena za taj vikend se popravila i skupio nas se solidan broj od 35 planinarki i planinara. Vožnja do mjesta gdje smo počeli hodati je potrajala. Trebalo je uz put skrenuti u Karlovac pa u Ogulin na naplatne kućice gdje su nas čekali neki od sudionika izileta, pa obavezna kava na Ziru i skupilo se par sati vožnje. Poslije Zira smo sišli s autoceste i preko Gračaca, Deringaja i Bruvna stigli do Mazinskog prijevoja.  S prijevoja  se naziru kuće sela Mazin uz rub velikog neobrađenog polja, dokaz da ima još jako malo stanovnika. Nekad su tu bila polja krumpira a rašireno je mišljenje da je Mazinski krumpir najbolji i najukusniji. Još početkom prošlog stoljeća vozili su taj krumpir na prodaju u Zagreb pa čak i u Beč.
Dan je bio kao izmišljen za planinarenje, sunčan i svjež uz malo vjetra. Prije nego što smo krenuli hodati obavezna „vatrogasna“ fotka sa Plivinom zastavom, a i da znamo tko je sve krenuo u ovu avanturu 😀. Svi orni za hodanje krenuli smo po makadamskoj cesti  i hodali oko četiri kilometra prije skretanja u bukovu šumu gdje je polako počelo i hodanje po strmijim dijelovima. Put je strm do skretanja na livadu s izvorom Klapavica a dalje do izlaska iz šume je izrazito strm pokriven lišćem i klizav pa je na završnom dijelu postavljena i kraća sajla kako bi se  lakše  popelo  po takvom terenu. Iz šume se izlazi na stjenoviti hrbat i za 20 minuta na sam vrh koji  je travnat. Kad prođem takve staze uvijek se pitam zašto je baš tuda morala ići markacija i trasa uspona kad mi se čini da se to na ovoj planini  moglo napraviti ljepše i u serpentinama. Nagrada nam je svima bila sunce i lijepi pogledi na vrhove Velebita, Golu Plješivicu i Ozeblin, Ličlko sredogorje i na susjednu Bosnu i Hercegovinu. U zavjetrini je bilo lijepo tople i nije nam se žurilo previše natrag. Odmarali smo i uživali u toplini sunca i u jelu što smo ponjeli u ruksacima a bilo je tu i finih kolača koje je ispekla naša Ivana i počastila nas za svoj rođendan, dok je njena Zlata sve nas obilazila provjeravajući čiji su sendviči najbolji 😀 .
Odmorni, siti i zadovoljni  što je ispenjan još jedan vrh polako smo krenuli prema autobusu istim putem ( jedinim za uspon na Kremen) svjesni da će po tom strmom i klizavom terenu  biti teže ići dolje. Na sreću svi smo se sigurno spustili do busa s više ili manje straha od spominjane klizave strmine. Neki su stigli i brati gljive na silasku jer ih ove jeseni,  nakon onih silnih kiša, ima jako puno.
Bilo je među nama i onih koji su prvi puta u planini i čestitam im da su to uspješno ispenjali jer bilo je, za početnike,  dosta opasno naročito ako se nemaju prave cipele i iskustvo za takvo penjanje.

Tekst: Vesna Tisaj

Fotografije: Vesna Tisaj, Sandra Čarman i Anđelko Blažina

Fotografije s izleta na Kremen.

Copyright © 2005. - 2018. HPD Pliva
Vrh stranice