Hrvatsko planinarsko društvo Pliva

Zasavlje - Bohor

Općenito o izletu

Opis izleta

U nedjelju, 11.12.2005. godine, bili smo na izletu na Zasavskoj planini – Bohoru. To je za zimske uvjete vrlo pogodna planina jer nije visoka (925 m) a može se doći do doma na Bohoru i po visokom snijegu. Tako je „pohod“ na Bohor postao naš već tradicionalni izlet u prosincu. Ovaj put, nas 17, išli smo iz Senova preko nekadašnje partizanske bolnice do doma. Ugođaj je bio zimski - dan prohladan i sunčan, desetak cm snijega na vrhu i prekrasni vidici. Hodali smo polagano i za 2 sata stigli u dom. Malo smo i lutali. To je bilo posljedica novoprobijene ceste ali i previda jedne marke zbog očito zanimljivih razgovora tijekom hodanja.
Kod doma nas je dočekao Tomica, srećom bez štoperice u rukama, jer sigurno ne bi bio zadovoljan brzinom hodanja ekipe za turu u Nepal. Našim očima došao je do doma i Boris jr. Nije mogao vidjeti ljepotu Bohora, ali ga je doživio na svoj način - proplanke po toplini sunca, greben po hladnoći vjetra, a bjelinu snijega po njegovoj hladnoći. Želimo mu još puno osvojenih vrhova. U domu smo proslavili uz slance, livanjski sir, domaće kobasice, orehnjaču i tortu rođendane naših Strijelaca- Kristine, Tomice, Ivana i mene.
Vozači auta i oni koji su sutradan išli na sistematski pregled mogli su samo tužno gledati naše prazne boce piva s likom kozoroga. Iz ovog kratkog izvještaja mogli ste zaključiti da nam je bilo „super“. Šteta da nas nije bilo više jer je bilo još mjesta u autima a izlet je bio za sve od 7 do 77 godina.

Voditeljica izleta Erika Salaj-Šmic
Foto: Tomislav Marković

	Slavljenica Erika		Ostali strijelci na okupu		Tračak svjetlosti obasjao je ....
	Ljubica i Zvonko		Za stolom gdje se jede		I tamo gdje se pije čaj.
	Ispred doma na Bohoru.		A nešto se i hodalo.