
| izleti |
| Datum | 15. 10. 2005. |
| Naziv izleta: | Osigurani put Ceria - Merlone |
| Područje: | Zapadne Julijske Alpe |
| Zemlja: | Italija |
| Vodič: | Iskra Jovanović |
| Broj sudionika: | 2 |
| Ukupno hodanja: | 10 sati |
| Visinska razlika: | 1455m |
| Prijevoz: | Auti |
Literatura: Andrej Mašera,"Zahodne Julijske
Alpe", Sidarta, Ljubljana 1998.
Karta: Alpi Giulie Occidentali Tarvisiano, 1: 25.000, Tabacco, br. 19.
S prijevoja Sella Nevea vozi se još 100-tinjak
metara do oštrog desnog odvojka za Riffugio Brazza. Cesta je asfaltirana
i u dobrom stanju, ali je vrlo strma s neugodnim serpentinama, tako da
treba biti pažljiv. Parkirati se može na velikom parkingu na kraju ceste
(1502 m). Za 20 min smo na domu Riffugio Brazzai od kuda krećemo markiranim
putem prema Montažu. Ubrzo dolazimo do križanja na kojem skrećemo desno
za osigurani put Ceria - Merlone. Sat vremena uspinjemo se ugodnim serpentinama
dok ne dođemo do novog križanja. Tu se lijevo odvaja osigurani put Sentiero
attrezzato Leva, a desno nastavlja C-M. 20-tak minuta od tog križanja
nalazi se vrh Cima di Terrarosa, na koji se vrijedi popeti zbog odličnog
pogleda na Montaž, Viš i gotovo cijelog grebena kojim prolazi put C-M.
Nakon uspona na vrh, vraćamo se na isto mjesto i krećemo desno, po lijepim
travnatim policama koje vode ispod strmih stijena. Za par minuta ugledat
ćemo prijevoj Forca de lis Sieris (2274 m) gdje počinje osigurani dio
puta.
Od parkirališta do prijevoja Forca de lis Sieris, sa usponom na Cima di
Terrarosa : 2,45.
Sam prijevoj je vrlo slikovit, sve je prepuno
polica, tornjeva i ostataka kamenih bunkera iz prvog svjetskog rata. Nedugo
nakon prijevoja nailazimo na prve sajle koje nas izvode na greben. Tu
počinje najljepši dio puta. Većinu vremena hodamo grebenom, pogledi pucaju
na sve strane. Prema jugu vidimo cijelu kaninsku skupinu, na zapadu Montaž
i preko njega Dolomite. Na sjeveru su austrijski vrhovi, već potpuno zasnježeni,
a na na istoku slovenski dio Julijskih Alpa. Put čitavo vrijeme vodi po
grebenu, osim na dva mjesta gdje se moramo spustiti 50-tak metara - prvi
put nakon vrha Modeon del Buinz (2554 m), a drugi put prilikom silaska
na škrbinu Forca de la Val (2352 m). Na tom dijelu nailazimo na jedan
malo "tješnji", kamin na čijem izlazu nas dočekuje prilično
čvrst snijeg, tako da treba malo opreza. Puno više opreza potrebno je
zbog kamenja koje nas je u dva navrata skoro zasulo odozgo. Na tom dijelu
obavezno treba imati šljem. Od škrbine slijedi kraći uspon, a zatim nastavimo
ravno po nizu polica koje u potpunosti podsjećaju na prave dolomitske
ferate. Ubrzo ponovo izađemo na vrlo slikovit greben kojim ćemo ići skroz
do kraja. Malo pred završetak grebena put C-M prelazi na sjevernu stranu
prema prijevoju Forcela Lavinal del'Orso gdje osigurani put i završava
i odakle se putevima 626 i 625 kružno vraćamo na Sella Neveu ili do parkirališta.
Kraća varijanta je ne silaziti na sjevernu stranu, već nastaviti grebenom
do kraja tj. do pod vrh Monte Cregnedul. Stazica je nemarkirana, ali vrlo
jasna. Zapravo to i nije stazica, već dosta široka mulatijera koja je
očito služila talijanskoj vojsci za dopremu stvari i čitavim putem nailazit
ćemo na kamene i drvene bunkere i tunele. Po ljeti hodamo kroz ugodno
mekanu zelenu travicu, a sada je već sva požutila, međutim i dalje je
to jedan od najugodnijih alpskih silazaka. Dojam upotpunjavaju već većinom
zlatni ariši. Na otprilike 1600 m naići ćemo na put 625. Vrlo brzo put
se račva – 625 nastavlja za Sella Neveu, a 624 vodi prema Pecolu gdje
je parkiralište.
Od prijevoja Forca de lis Sieris do kraja grebena 4:45, uz zaista puno
odmora i beskrajno puno slikanja. Realno vrijeme je bar za sat kraće.
No put Ceria – Merlone je po mom mišljenju apsolutno najljepši u čitavim
Julijskim Alpama (talijanskim i slovenskim), a tehnički nije uopće težak
i zaista ne treba žuriti. Dugačak je i treba čekati povoljnu prognozu,
koja garantira vidljivost, jer je šteta ovdje bauljati kroz maglu. Silazak
kraćom varijantom 2,30.