Kamniške alpe

Kamniške alpe

Tragom izleta Mire Medenice

Želio bih vas upoznati kako i zašto je došlo do izleta „Tragom izleta Mire Medenice“. Onima koji su poznavali Miru ne treba puno govoriti, ali za one koji dolaze želim da upoznaju njegovu veličinu. Miro je zaista bio veliki čovjek, ali veličina čovjeka nije u njegovom fizičkom izgledu nego u onom što nosi u glavi, srcu i duši, a Miro je i tu bio veliki, najveći, duša svakog društva, uvijek spreman za izlet, avanturu, šalu, pomoć ili savjet.
Miro je bio čovjek koji je volio izazove. Svake bi se godine prihvatio barem jednog organizacijski zahtjevnog izleta na kojem je svatko mogao pronaći turu za sebe jer su to bili organizacijski dobro pripremljeni izleti. Miro ništa nije prepuštao slučaju. Jednom mi je rekao da ima želju svake godine organizirati izlet u visoko gorje na način da se iz jedne doline prijeđe u drugu gdje bi nas dočekao autobus. Nekoliko smo to puta i učinili.
Kroz naše društvo je prošlo dosta planinara i svatko je od njih dao društvu dio sebe, ali Miro nam se davao potpuno i zato želimo nastaviti tragom izleta Mire Medenice.IZLET
Dogovor je bio da pri odlasku u Kamniške alpe posjetimo Škofju Loku, jedan od najbolje očuvanih srednjovjekovnih gradića u Sloveniji. Već na prvi pogled Škofja Loka ostavlja upečatljiv dojam. Imali smo sreću doći na dan održavanja sajma proizvoda tradicionalnih na ovim prostorima.
Nakon okrijepe i razgledavanja Škofje Loke krećemo put Jezerskog gdje se na ulazu u dolinu Ravenske kočne nalazi Planšarsko jezero. Tu se dijelimo u dvije grupe. Toni će jednu grupu povesti autobusom u Logarsku dolinu gdje će prespavati i sutradan dočekati silazak druge grupe u dolinu. Mi koji ćemo prijeći Kamniške alpe uzimamo svoje stvari iz autobusa i krećemo dolinom do početka uspona na Kranjsku koču na Ledinama gdje ćemo prespavati. Unatoč ne baš dobroj prognozi za taj dan, vrijeme nas je pomazilo i imali smo lijep dan za hodanje. Macesni dobivaju zlatnu boju što je znak da je jesen blizu. Kako se penjemo otvaraju nam se pogledi na masiv Kamniških alpi i mi uživamo u njima. U domu nije gužva, ali je bilo potrebno nešto strpljenja dok nas je domar, unatoč što je bio jedino osoblje, uspio sve nahraniti, napojiti, smjestiti i sve to uz ljubazan i prijateljski smiješak.
Sljedeće jutro nam nagovješćuje lijep dan. Halapir je sa svojom ekipom, Mičke i Čarmani, krenuo ranije jer im je cilj ispenjati Korošku Rinku i Turskim žlijebom se spustiti do Frischaufovog doma. Mi ostali lagano krećemo prema Jezerskom i Savinjskom sedlu. Prolazimo pored mjesta gdje je ispod Skute, ne tako davno, bio ledenjak. Tu ispod ledenjaka je 1977. izgrađen Kranjski dom na Ledinama kako bi slovenska skijaška reprezentacija, predvođena Bojanom Križajem, mogla ljeti trenirati na ledenjaku. Bila je postavljena i žičara. Danas slovenska ski reprezentacija trenira negdje drugdje, a klimatske promjene su dovele do toga da je od ledenjaka pod Skutom ostalo snijega dovoljno za napraviti tek pokojeg snjegovića.
Dolaskom na sedlo otvaraju nam se novi vidici na ljepotu Alpi. Zastajemo uživajući. Leon, Tamara i Renata odlaze na obližnji Ledinski vrh po štambilj jer ipak je to visina preko 2000 m. Jezersko i Savinjsko sedlo su granična područja tako da prelaskom s jednog na drugo prolazimo kroz Austriju.
Na Savinjskom sedlu nam se otvaraju novi vidici prema Okrešlju i Logarskoj dolini iznad kojih su vrhovi Strelovec, Krofička, Ojstrica, Planjava, Brana, Kamniško sedlo, Rinke i Mrzla gora. Počinje spuštanje koje nam je donijelo trodnevne boli u koljenima i nožnim mišićima, ali u tom trenutku smo impresionirani ljepotom krajolika. U jednom djelu puta se susrećemo sa Halapirom i njegovom grupom koja se spustila kroz Turski žlijeb. I oni su umorni, ali očarani i ponosni. Ipak Turski žlijeb ima određenu težinu i uživa poštovanje u planinarskim krugovima.
Kod Frischaufovog doma nas dočekuje dio Tonijeve grupe koja je prespavala u Logarskoj dolini i sad su se popeli do doma nama u susret. Odmor, okrjepa i završni spust do slapa Rinka i doma Tonijeve grupe gdje nas čeka autobus. Tonijeva grupa je, unatoč ograničenim mogućnostima za neko veće hodanje, ipak uživala u okruženju jer Logarska dolina je jedan od bisera slovenskog turizma, a nama koji smo prešli Alpe iz jedne doline u drugu, uz bolne noge (što će proći), ostaje zadovoljstvo i ponos da smo nastavili hodati tragom izleta Mire Medenice.

Tekst: Anđelko Blažina
Fotografije: Danijel Mička, xyz

 

Općenito o izletu
Datum: 15.-16. rujna 2018.
Naziv izleta: Tragom izleta Mire Medenice
Područje: Kamniško-Savinjske-Alpe
Zemlja: Slovenija
Vodiči: Anđelko Blažina i Toni Kruljac
Broj sudionika: 31
Ukupno hodanja: 8 sati
Visinska razlika:
Prijevoz: bus

« 1 od 2 »
Objavljeno u Izleti i označeno kao , .