Mali i Veliki Rajinac

Mali i Veliki Rajinac

Najava za vikend: velika vrućina. Treba pobjeći na more ili u planine. Biram planinu, onu na granici s morem, Velebit. Tamo bi trebalo biti ugodno. I zabavno. To garantira ime vodiča izleta i ekipe prijavljenih.

Nisam se prevarila, barem što se vodiča i ekipe tiče. Vrućina, to je već druga priča.

Subota ujutro, zborno mjesto – Krasno.  Halapirima, Vesni, Sandri, Tamari, Sanji, Ćosu i Kokićima pridružuju se naša dva Riječka člana, Čedo i Milan i uspon može početi. Privlačimo još dva lokalna planinara, četveronožna, njima ovo sigurno nije prvi uspon na Mali Rajinac, meni je.

Veselim se putu kroz šumu, greška, velika je vlaga, teško dišem ali dolazi spas, vjetrić malo popuhuje, ulovila sam ritam sa ostatkom grupe i nakon  otprilike tri sata eto nas na vrhu Malog Rajinca. Pogled odmah nadoknađuje sve muke uspona. Zauzimamo strateške pozicije i navaljujemo na prehrambene artikle iz naših ruksaka. Svega tu ima, šarolika ponuda, a našim četveronožnim pratiteljima izgleda sve ide u tek.

Sunce nas dobrano prži, vrijeme je povratka, nizbrdo obično ide lakše i brže, hmm, kako kome. U Krasnom psi se vraćaju u svoja dvorišta, a mi navaljujemo na pivu i sladoled u lokalnom dućanu. Naravno, neki od nas na pivu, neki na sladoled.

Pozdravljamo se sa Krešom iz Matice koji nam se danas pridružio na izletu, on ide natrag u ZG, a mi do pl.kuće Apatišan koja krije iznenađenje, ugodno. Kuća je obnovljena, dobro opremljena, uredna, ima WC u sklopu kuće, izvor pet minuta od kuće i veliki roštilj. Sve smo to iskoristili.

Nakon što smo napunili trbuhe odlično pripremljenim mesom s roštilja, uz razgovor pao je mrak, a sa njim i naše vjeđe, od umora. Na kraju, sutra je novi dan i novi uspon. Spavalo se dobro, nitko nije jako hrkao ili možda i je ali ga nismo čuli.

Ujutro nas napuštaju Sanja i Ćos, love mjesto u kampu na moru, Čedu boli noga, pretjerao je jučer pa mu Vesna ostaje praviti društvo. Ostatak ekipe navaljuje na Veliki Rajinac, vrijeme je ponovno lijepo, ponavlja se jučerašnja slika, samo je uspon malo kraći jer Veliki je Rajinac niži od Malog. Nemamo niti četveronožne pratnje, možda nas je promatrao neki medo ali nam se nije javio. Vidjeli smo samo zeca, čak ni poskoka nije bilo, valjda je i njima bilo prevruće. Na povratku ja sam ulovila zeca, skoro, a za uspomenu imam natečena koljena.

Ponovno Apatišan, ponovno roštilj, onaj od jučer ide nam u slast. Uživamo u miru i ljepoti ovog prelijepog mjesta, vrijeme prolazi i dolazi rastanak. Šteta. Uvijek je teško rastati se sa dobrom ekipom iako znam da ćemo se ponovno družiti, možda već slijedećeg vikenda. Možda nam se slijedeći put pridružite i vi.

Tekst: Tina Kokić

Slike: Sandra Fiolić Čarman

Objavljeno u Izleti i označeno kao , .