Općenito o izletu
Datum: 26. i 27. lipnja 2021.
Naziv izleta: Premužićeva staza, markacistička akcija
Područje: Sjeverni Velebit
Zemlja: Hrvatska
Vodič: Irena Severin
Broj sudionika: 14
Ukupno trajanje: 5 sati dnevno
Visinska razlika: 200 m
Prijevoz: Automobili
Opis izleta
Okupili smo se kod planinarske kuće na Alanu. Stigli smo sa svih strana, sa sjevera preko Krasnog, s mora preko Jablanca. U domu smo dobili zajedničku sobu Snjeguljica i 7 patuljaka, netko je bio Ljutko, netko Pospanko, a neki su dobili ležajeve samo s brojevima. Dočekala nas je glavna čuvarica prirode u NP Sjeverni Velebit Ljilja. Ova je zima bila duga sa snijegom i rendžeri su u nacionalnom parku imali pune ruke posla. Seravski vrh je zarašten u klekovinu i zamolila nas je da ga očistimo.
Podijelili smo se u 3 grupe. Jedni su otišli prema Škrbinoj dragi gdje su imali oko 1,5h uspona do Premužićeve staze između Gromovače i Rossijevog skloništa odakle su počeli uređivati stazu i markirati prema Alanu. 2. grupa je dobila najvažniji zadatak očistiti Seravski vrh, a 3. je krenula od Alana prema Rossijevom skloništu. Radili smo skoro cijeli dan, napravili posao. Seravski vrh je raskrčen, Ljilja je zadovoljna, sada smo mirni s njim nekoliko godina. Putem smo sreli mnogo planinara i izletnika koji uživaju u prirodi na najljepšoj stazi u Hrvatskoj. To je dokaz da posao koji radimo ima smisla. Održavanje ovog dijela staze smo preuzeli prije nekoliko godina od drugog društva i trebati će još poboljšati markacije što ćemo napraviti na sljedećim akcijama.
Oko 18h smo se svi skupili kod planinarske kuće na Alanu gdje se je Rudi s asistentima primio pečenja roštilja, a Slavek se uhvatio gitare. Nekolicina je otišla na obližnji vrh Buljmu uhvatiti zalazak sunca i pogled na more i otoke. Plivaši su tradicionalno napravili „štimung“ i uz večeru, pjesmu i nešto alkohola smo se družili do 22h kada je bilo vrijeme za počinak.
Ujutro uz kavu smo prepričali kako je tko spavao, tko je hrkao je li onima koji su spavali vani bilo hladno. Marljivci su još markirali dio Premužićeve staze od skretanja za planinarsku kuću na Alanu do spomenika. Tamo im se pridružilo još nekoliko planianra. Sve zajedno nas je Anđelko odveo na Zečjak. Naravno Zečjak nije bio odmah prvi već treći ili četvrti vrh na koji smo se popeli. Staza je predivna, ide kroz šumu, livade, na prijevoje, vrhove i cijelim putem smo imali prekrasne poglede na velebitske vrhove, more, Rab, Pag i okolne otoke. Vidjeli smo i Osorčicu i Seravski vrh koji se posebno isticao. Erika, Slavica i Rudi su hodali po brdima oko doma i kad smo se preko Buljme vratili na dom već su otišli.
Erika i Rudi su na povratku posjetili Pisani kamen, a većina se spustila u Jablanac na kupanje koje je ispralo sav znoj i umor.
Velebit nas je iznova nadahnuo svojom ljepotom, posebno u ovo za planinrenje idealno doba godine kad su livade pune cvijeća, vrhovi se ističu na vedrom nebu s pokojim zanimljivim oblakom, a otoci vabe uronjeni u plavo more.
Tekst: Irena Severin
Slike: Sudionici izleta