Kako mi plivaši jako volimo krevet,
u Gorski kotar krenuli smo tek u devet.
Na karlovačkoj neviđena gužva,
sve puno tablica raznih
od Slovenaca, Mađara i Poljaka,
do Nijemaca, Čeha i Slovaka.
Žure oni od rane zore
da što prije vide Jadransko more.
I tako mic po mic, ozarenih lica
ipak dođosmo do Moravica.
Valjda ćemo početi planinariti prije noći,
jer bus navodno dalje ne može proći.
Pa tako gle vraga,
moramo hodati do Malih Draga.
Od hoda po asfaltu
već mi je došla žuta minuta,
kad evo krasne trešnje kraj puta.
Pitamo jednog dedu,
dal’ bi se smjela ubrati koja?
A on hladan ko špricer veli:
berite koliko hoćete, i onak nije moja!
No, brzo smo se vratili u zbilju
i krenuli u šumu prema našem cilju.
Nije taj Okrugljak neka visina,
ali baš ga je teško ispenjati
kad te ubija vlaga i sparina.
Napredovali smo polako,
jer svakog je izleta svrha
da svi dođemo do vrha.
Na vrhu okrepa i fotkanje.
Ostali bi i duže,
ali treba još doći do Bijele ruže.
Gladni smo već i stari i mladi,
a gulaš nam se hladi.
Brzo siđosmo u selo,
a kad tamo nešto veliko bijelo.
To nas autobus čeka.
Naš se Joža nije dao opet smesti,
došao je po nas unatoč uskoj cesti.
Naročito sretna bila je naša mlada kolegica,
osmjeh joj nije silazio sa lica.
Na sve teškoće zaboravismo u Bijeloj ruži,
uz gulaš i štrudlu nitko se na ništa ne tuži.
Unatoč neispunjenju cijelog plana,
doma smo došli veseli još za dana.
A Špičasti vrh i Orlova stijena
čekaju neka bolja vremena!!!

Napisao: Željko Sporiš

Općenito o izletu

Datum: 30. lipnja 2018.
Naziv izleta: Okrugljak – Orlova stijena
Područje: Gorski kotar, sjeverni dio
Zemlja: Hrvatska
Vodiči: Rudi Posavec i Stjepko Kokić
Broj sudionika: 23
Ukupno hodanja: 5+ sati
Dužina: 12 km
Prijevoz: bus